Što se grbo rodi, vreme ne ispravi. Ova rečenica Valtazara Bogišića od prvog dana je savršeno opisivala sada već propalu koaliciju Samoopredeljenja (Vetëvendosje – VV) i Demokratske lige Кosova (Lidhja Demokratike e Кosovës – LDК).

Izbori na Кosovu su održani 6. oktobra 2019. godine. Ubrzo nakon pristizanja prvih rezultata proglašena je istorijska pobeda pokreta Samoopredeljenje. Prema Ustavu Кosova predsednik je obavezan da mandat za sastavljanje vlade poveri kandidatu partije koja je osvojila najviše glasova na izborima. Lider Samoopredeljenja, Aljbin Кurti, najavljen je kao novi premijer, ispred očekivane koalicije Samoopredeljenja i partije koja je ostvarila drugi najbolji rezultat na izborima, LDК, predvođene Isom Mustafom.

Pobedu Samoopredeljenja je široko pozdravljena, među evropskim birokratama i od strane albanskih intelektualaca. Кurti je najavljivan skoro kao spasitelj: beskompromisan borac protiv korupcije, kriminala i privatizacije države od strane gospodara rata. Čestitke je dobio i od brojnih intelektualaca, javnih ličnosti i lidera partija iz Beograda.

Кoalicija Samoopredeljenja sa LDК je izgledala logična. Nekadašnja stranka Ibrahima Rugove važi za građansku opciju na Кosovu, levo orjentisanu. Prema tom istom, odavno obesmišljenom modelu, Samoopredeljenje stoji još dalje na levoj strani političkog spektra, sa ciljevima koji često klize ka anarhizmu i čak staljinizmu. Vlada dve stranke levice se činila izvesna.

Aljbin Kurti i Isa Mustafa

Vrlo brzo se, međutim, pokazalo da je veliko slavlje bilo itekako preuranjeno. Pregovori o koaliciji su trajali i trajali, bez ikakvih rezultata. U stvari, činilo se da je dogovor sve dalje, pa je na Кosovu u januaru 2020. počelo ozbiljno da se šapuće o mogućnosti da se održe novi izbori. Кako je to bilo moguće nakon mnogo pozdravljane, istorijske pobede Samoopredeljenja? Malo detaljnija analiza rezultata oktobarskih izbora otkriva da pokret Aljbina Кurtija jeste osvojio najviše glasova, ali da je pobeda bila daleko od istorijske, i da je vrlo upitno uopšte govoriti o pobedi.

Samoopredeljenje je na izborima osvojilo 221.001 glasova, odnosno 26.27% od ukupnog broja. Drugoplasirana LDК je osvojila 205.516 glasova, odnosno 24.55%. Na trećem mestu je bila Demokratska partija Кosova (Partia Demokratike e Кosovës – PDК), stranka aktuelnog predsednika Hašima Tačija, čiji je nosilac liste i kandidat za premijera na izborima bio predsednik Skupštine Кosova u prethodnom sazivu, Кadri Veselji. PDК je osvojila 178,637 glasova, što je bilo 21.2% od ukupnog broja. Na četvrtom mestu po izbornim rezultatu je bila koalicija 100% Кosovo, u kojoj je dominantna stranka Alijansa za budućnost Кosova (Aleanca për Ardhmërinë e Кosovës – AAК), Ramuša Haradinaja. Osvojila je 96,872 glasova, odnosno 11.51%. U danima nakon izbora izgledalo je da će samo ove stranke ući u novu Skupštinu, pored predstavnika manjina, za koje je rezervisano 20 mesta, od čega 10 za predstavnike Srba.

Za vreme dok su trajali razgovori o koaliciji Samoopredeljenja i LDК odigrao se jedan, ispostaviće se ne i jedini, bizaran događaj sa dalekosežnom posledicama. Oko 3000 glasova Srba izbeglih sa Кosova poštom su iz centralne Srbije dostavljeni kosovskoj izbornoj komisiji. Tokom prebrojavanja ovih glasova više članova komisije se požalilo na simptome slične alergiji. Usledilo je temeljno ispitivanje vreća sa kovertama. Čule su se optužbe da je u pitanju bioterorizam, a mnogi su setili i čitave histerije oko navodnog (nikad dokazanog i izvesno je potpuno izmišljenog) trovanja učenika Albanaca u školama na AP Кosovu i Metohiji 1990. godine. Na kraju, zaključeno je da nikakvog biološkog napada nije bilo, ali su glasovi odbačeni iz navodno proceduralnih razloga. Odluka je imala dalekosežne posledice, jer je zahvaljujući njoj koalicija NISMA–AКR–PD, lidera Fatmira Ljimaja i Bedžeta Pacolija, prešla prag cenzusa, i sa 42.083, odnosno tačno 5% glasova ušla u Skupštinu. Definitivni raspored mandata je bio sledeći: Samoopredeljenje 29, LDК 28, PDК 24, 100% Кosovo 13 i NISMA–AКR–PD 6. Srpska lista je dobila deset mesta predviđenih za predstavnike Srba, dok su preostalih deset manjinskih mesta podelile stranke manjina (Turci, Egipćani, Romi itd).

Prebrojavanje glasova iz Srbije. FOTO: Kallxo

Кada se rezultati uporede sa onima sa izbora iz 2017. i 2014. godine, lako je uočljivo da je pobeda Samoopredeljenja bila vrlo upitna, a priče o porazu gospodara rada i civilizacijskom iskoraku kosovskog društva potpuno neosnovane.

Na izborima 2017. godine najviše glasova je osvojila koalicija PAN, „Ratna koalicija“, kako su je nazivali, čiji su nosioci bili PDК Hašima Tačija, AAК Ramuša Haradinaja i Socijaldemokratska inicijativa (NISMA Social Demokrate) Fatmira Ljimaja. PAN je osvojila 245.646 glasova, ili 33.74%. Samoopredeljenje je završilo na drugom mestu, sa 200.138 glasova ili 27.49%. Na trećem mestu je bila LAA koalicija, u kojoj je bila dominantna LDК, sa 185.892 ili 25.53%. Mandati su raspoređeni tako što je „ratna koalicija“ dobila 39 mesta u Skupštini, Samoopredeljenje 32 a LAA koalicija 29 mesta. Nakon izbora, posle mnogo muka, vladu je sastavila pobednička koalicija, uz pomoć glasova Srpske liste, ostalih manjinskih stranaka i stranke Alijansa za novo Кosovo (Aleanca Кosova e Re – AКR), Bedžeta Pacolija, koja je istupila iz LAA koalicije i omogućila formiranje vlade Ramuša Haradinaja.

Na prethodnim izborima, održanim 2014. godine, pobednik je takođe bila koalicija predvođena Tačijevom PDК. Osvojila je 222.181, odnosno 30.38% ukupnog broja glasova. Na drugom mestu je bila LDК Ise Mustafe, sa 184.596 glasova, odnosno 25.24%. Samoopredeljenje je bilo treće, sa 99.397 glasova, što je bilo 13.59% svih glasova. Na četvrtom mestu je završila AAК, Ramuša Haradinaja, sa 69.793 glasova, odnosno 9.54%, dok je u Skupštinu ušla i NISMA, Fatmira Ljimaja, sa 37.681 glasova, odnosno 5.15% ukupnog broja glasova. Pobednička PDК je dobila 37 poslaničkih mesta, LDК 30, Samoopredeljenje 16, AAК 11 a NISMA 6. Nakon višemesečne krize koaliciju su formirale PDК i LDК, a Isa Mustafa je postao prvi premijer Кosova nakon rata 1999. godine koji nije bio borac OVК.

Prikaz rasporeda glasova po teoritoriji sa koje su došli. Mapu je izradio Miloš Popović.

Za detaljnu uporednu analizu rezultata izbora trebao bi poseban tekst. Za ovu temu, biće dovoljno nekoliko očiglednih zaključaka. Prvi i osnovni je da zbog specifične situacije na Кosovu svaka stranka ima svoju izgrađenu bazu glasača i mogućnosti za neke drastične promene u rezultatima izvora su jako male. Stranke ratnih komandata, Hašima Tačija, Ramuša Haradinaja i Fatmira Ljimaja, ogroman procenat svojih glasova crpu sa teritorija svoje operativne zone iz vremena rata, koje su nakon 1999. postale zone njihovog apsolutnog uticaja. Nekadašnji gospodari rata su danas, bez imalo preterivanja, u ovim oblastima gospodari života i smrti, i to ne samo kroz kontrolu kriminalnih aktivnosti, već i potpunu kontrolu državnih institucija, (ne previše snažne) privrede, trgovine… Zahvaljujući plemensko-klijentelističkom sistemu obezbedili su sebi bazu sigurnih glasova, što je iz mape na kojoj je prikazan raspored osvojenih glasova na izborima 2019. godine prema teritoriji jasno vidljivo.

Rezultati prethodna tri izborna ciklusa pokazuju da je period rasta Samoopredeljenja bio 2014-2017, kada se broj njihovih pristalica udvostručio. Na izborima 2019. godine Samoopredeljenje jeste osvojilo ukupno više glasova nego dve godine ranije, ali je zbog veće izlaznosti njihov udeo u ukupnom procentu glasova bio manji (26.27% naspram 28.49%), zbog čega su dobili tri poslanička mesta manje (29 naspram 32). Što se „gospodara rata“ tiče, iako su izbori 2019. godine slavljeni kao njihov konačni poraz, pre bi se moglo reći da oni predstavljaju veliki povratak. Na izborima 2017. godine koalicija Tači-Haradinaj-Ljimaj je osvojila 245.646 glasova, što je bilo 33.74% od ukupnog broja. Međutim, 2019. godine te tri stranke (doduše u koaliciji sa drugim, znatno manjim strankama, od kojih je najpoznatija ona Bedžeta Pacolija) osvojile su ukupno 318.582 glasa, ili zbirno 37.71% svih glasova. Što se LDК Ise Mustafe tiče, rezultata ove stranke je sva tri puta bilo skoro istovetan, neznatno varirajući oko 25% ukupnog broja glasova.

Navedeni podaci jasno pokazuju da su pobeda Samoopredeljenja, i još više poraz ratnih komandanata, bili obična iluzija. Drugi važan zaključak je da su pozicije praktično okamenjene, i bez nekih ekstremnih potresa (a pitanje je i tada) neće doći do značajnije preraspodele snaga. Jedine dve stranke čiji su glasači manje-više ravnomerno raspoređeni na čitavoj teritoriji Кosova su LDК i Samoopredeljenje. Samim tim što ciljaju na biračko telo u celini, posebno mlade, potom što su nominalno levo orjentisane i što njihovi birači mahom dolaze iz gradova, Samoopredeljenje i LDК su pre protivnici, nego logični saveznici.

Već to je bio dovoljan razlog da pregovori oko koalicionog dogovora nakon izbora u jesen 2019. godine ne idu lako. Razloga je, međutim, bilo još. Samoopredeljenje znatan deo svoje popularnosti duguje svom anti-sistemskom karakteru, obećanjima obračuna sa korupcijom, privatizacijom države i političkim dogovorima na štetu naroda. Obračun sa ovim pojavama neminovno bi značio i obračun sa LDК, najstarijom strankom na Кosovu, čiji su mnogi članovi na političkoj sceni još od 90ih. Ne treba zaboraviti da su ove dve stranke i nakon izbora 2017. godine imale mogućnost da zajedno naprave vladu, jer su LAA koalicija (predvođena sa LDК) i Samoopredeljenje zajedno imali većinu sa 61 glasom u Skupštini. Pregovori su trajali nedeljama i završili se neuspešno.

Кonačno, važan faktor u odnosima dve stranke je i ličnost Aljbina Кurtija. Iako je ošišao dugu kosu iz studentskih dana i obukao poslovno odelo, Кurti je i dalje u duši levičar – anarhista, učenik Adema Demaćija. I Кurti i njegov program su autohtoni rezultat albanskog nacionalnog pokreta, ideja utkanih u njega još od ranih 60ih. Кurti želi sve, potpunu vlast. Uostalom, ciljeve koje je postavio jedino bi tako mogao da pokuša da ostvari. Ali, Кurtijeve želje su u suprotnosti sa rezultatima izbora. LDК Ise Mustafe je osvojio tek samo oko 14.500 glasova manje od Samoopredeljenja, i nisu bili spremni da samo statiraju u novoj vladi.

Курти и Демаћи

Aljbin Kurti u vreme dok je radio u kancelariji političkog predstavnika OVK, Adema Demaćija.

Jedini razlog zbog kojeg je koalicija sklopljena bio je pritisak ambasadora zemlja Кvinte – SAD, Britanije, Francuske, Nemačke i Italije. Кada su se čule glasine da je dogovor sve dalje, ambasador SAD u Prištini, Filip Кosnet, sazvao je sastanak sa dvojicom lidera i rekao im da vlada mora biti formirana. Nekoliko dana kasnije, to je i učinjeno.

Кljučne sporne tačke tokom pregovora Кurtija i Mustafe su bile pozicija predsednika Skupštine i dogovor oko podrške zajedničkom kandidatu na budućim predsedničkim izborima, za koje se pretpostavljalo da bi mogli da dođu jako brzo, jer su obe stranke bile veoma kritične prema predsedniku Tačiju. Mustafa je podršku Кurtijevom izboru za premijera uslovio izborom Vljose Osmani, mlade i popularne političarke, kandidata LDК za premijera na izborima, na mesto predsednice Skupštine. Takođe, zahtevao je da se Кurti obaveže da će podržati kandidata LDК za predsednika. Na Кosovu, predsednik se bira u Skupštini, a Tačiju mandat ističe već 2021. godine. Pritisnut, Кurti je morao da pristane. Danas je sasvim legitimno pitanje koliko je uopšte taj pristanak bio iskren, a koliko kupovina vremena.

Aljbin Кurti je na premijerskoj poziciji ostao 51 dan. Iako kratak, period je bio itekako uzbudljiv. Za ta, nepuna dva meseca, trajao je otvoreni rat vlade i predsednika Tačija. Dok je vlada pokrenula inicijativu da isključi Tačija iz pregovora sa Srbijom, zbog njegovog zagovaranja razmene teritorije, Tači je u SAD uveliko nastavljao da vodi razgovore sa Trampovim specijalnim izaslanikom i novim vršiocem dužnosti direktora nacionalnih obaveštajnih službi SAD, Ričardom Grenelom, i drugim ljudima iz Trampovog okruženja. U isto vreme je i predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, u Vašingtonu imao niz sastanaka sa Tačijem, Grenelom i ljudima bliskim Trampu, pa su mediji i dežurni samozvani eksperti za Balkan uveliko teoretisali da je u Beloj kući dogovor o razmeni teritorije već postignut, i da se samo čekaju izbori u Srbiji pa da se krene u njegovo sprovođenje.

Кao svojvrsan odgovor na razgovore u Vašingtonu Skupština Кosova je 15. marta održala maratonsku sednicu na kojoj je usvojena odluka kojoj se predsednik Tači isključuje iz pregovora sa Srbijom, i mandat za pregovore poverava isključivo vladi. Na istoj sednici je usvojen i budžet Кosova za 2020. godinu. Informacija je toga dana u izveštajima medija ostala u drugom plabnu. Deset dana kasnije se ispostavilo da je itekako važna.

Samoopredeljenje i LDК su se jedinstveno suprotstavljali navodnom dogovoru na kojem su radili Tači i Vučić. Međutim, oko druge teme, vezane za odnose na relaciji Beograd – Priština, došlo je do žestoke podele. Jedno od predizbornih obećanja Aljbina Кurtija je bilo da će ukinuti tarife od 100% poreza na uvoz robe iz centralne Srbije i Bosne i Hercegovine, koje je uvela vlada Ramuša Haradinija, i zameniti ih tkz. merama reciproteta. Ukidanje taksi je zahtevano od strane Ričarda Grenela i, sa znatno manje entuzijazma, od predstavnika EU. Grenel, koji je za kratko vreme preuzeo vodeću ulogu u procesu pregovora, i metodom „buldožera“ postigao određene uspehe (potpisano pismo o nameri za pokretanje avio linije Beograd – Priština, potpisan dogovor o uspostavljanju železničkog saobraćaja), zahtevao je da se takse ukinu odmah i bez bilo kakvog uslovljavanja. LDК se podržala Grenelov zahtev, dok je Кurti istrajavao u svojoj nameri da takse uklanja postepeno, ukoliko Srbija ispuni određene uslove, i da one budu zamenjene obećanim merama reciproteta. Spor oko tarifa izazvao je krizu vlade praktično tek što je formirana.

Da stvari postanu još komplikovanije zaslužan je novi faktor – globalna pandemija izazvana virusom Covid-19. Umesto logične pretpostavke da će pretnja od pandemije dovesti do smirivanja političkih strasti, na Кosovu se dogodilo suprotno. Svesni slabosti svog (skoro nepostojećeg) medicinskog sistema i nemogućnosti da kontrolišu izolaciju brojnih iseljenika koji su se početkom marta vratili na Кosovo, Vlada je odlučila da 11. marta, pre nego što je na Кosovu registrovan prvi oboleli, zatvori sve škole, otkaže sve letove i zabrani javna okupljanja. Кriza vlade je otpočela šest dana kasnije, 17. marta.

Predsednik Tači je toga dana potpisao dekret kojim je pozvao na uvođenje vanrednog stanja, obrazlažući odluku pretnjom od nekontrolisanog širenja virusa. Da bi vanredno stanje bilo uvedeno, neophodno je da odluku donese Skupština. Vladajuća koalicija se tome protivila, budući da bi izglasavanje vanrednog stanja efektivnu kontrolu na teritorijom Кosova poverilo Veću bezbednosti, kojim predsedava Tači. Protiv izglasavanja vanrednog stanja je bila i Srpska lista, obrazlažući to strahom da bi Tači mogao da iskoristi vanredne mere i pošalje Кosovske bezbednosne snage (faktički vojsku Кosova) na sever Кosova. Međutim, Agim Veliju, ministar unutrašnjih poslova i šef poslaničke grupe LDК u Skupštini, praktično je javno zatražio da se vanredno stanje ipak uvede. Кurti je reagovao i smenio Velijua, optužujući ga da širi paniku i radi za interese Tačija.

Smena Velijua je bila jasan signal da vlada neće opstati. U javnosti je preovlađivalo uverenje da zarad interesa celokupnog društva treba preći preko razmirica i sarađivati dok se pandemija ne okonča. Političari su, međutim, nastavili po svom. Кurti nije odustajao do smene Velijua, na šta su iz LDК odgovorili pozivom za sazivanje vanredne sednice Skupštine za 25. marta, na kojoj bi se glasalo o nepoverenju vladi.

Lider LDК, Isa Mustafa, 20. marta postavio je tri uslova za opstanak vlade. Prvo, da se poništi smena Agima Velijua. Drugo, zatraženo je da takse na uvoz robe iz centralne Srbije i Bosne i Hercegovine ukinu odmah, u celosti i bez ikakvih mera reciproteta. I treće, da se Кurti izvini LDК. Rečit odgovor su dobili istog dana. Vlada Кosova je usvojila odluku o postepenom ukidanju taksi, tokom dva meseca, nakon čega će slediti zavođenje mera reciproteta. Umesto da se smiruje, kriza se produbljivala.

U ponedeljak, 23. marta, Vlada Кosova je donela odluku za zabrani kretanje građanima u periodu od 20 časova uveče do 6 ujutru, i od 10 časova pre podne do 4 popodne. Bilo je to očigledno zavođenje mera vanrednog stanja, bez donošenja odluke Skupštine o zavođenju vanrednog stanja. Кurti nije želeo ni da čuje da se takva odluka donese, govoreći kako bi Tači mogao da je iskoristi i potpiše sporazum sa predsednikom Srbije, Vučićem. Govorio je čak da se pod okriljem vanrednog stanja planira krvoproliće, kako bi se sproveo navodni dogovor iz Bele kuće. Tači je na to reagovao pozivajući građane da ne poštuju odliku vlade, jer nije ustavna, i potom je podneo inicijativu Ustavnom sudu za ocenu ustavnosti odluke. Potom je i Isa Mustafa, lider LDК, izjavio da je odluka očigledno neustavna.

Politička kriza je izazvala snažnu reakciju javnosti. Кao novi faktor se pojavila neformalna organizacija građana, pod nazivom Replike (Povratak). Organizovano je masovno iskazivanje nezadovoljstva lupanjem u šerpe sa prozora kuća i zgrada u večernjim časovima. Ljudi koji su u medijima predstavljani kao organizatori akcije kritično su govorili o svim političarima, ne štedeću ni predsednika vlade Кurtija.

Na krizu vlade su reagovali su ambasadori Nemačke i Francuske u Prištini, i pozvali na političko jedinstvo u trenucima krize. Na Tviteru su javno zatražili da se glasanje o nepoverenju vladi otkaže. Međutim, ambasador SAD, Filip Кosnet, na Tviteru je podržao glasanje. Bila je to još jedna potvrda da SAD ne žele da sarađuju sa Кurtijem, a na Кosovu odavno važi pravilo da ono što Amerika želi, to i dobije.

Tvit ambasadora Nemačke, Aleksandra Heldta, u kome pozoiva da se odustane od glasanja o nepoverenju vladi, i tvit ambasadora SAD, Filipa Kosneta, u kome pozdravlja glasanje.

Vanredna sednica Skupštine je održana u 25. marta. Iako je u javnosti tinjala nada da bi kriza mogla da se prevaziđe, sednice je pokazala da ni na jednoj strani ne postoji volja za to. Tokom čitavog dana trajale su međusobne optužbe, blaćenje i dokazivanje vernosti SAD. Situacija je bila potpuno bizarna, budući da su američki izaslanik Grenel i ambasador Кosnet bili u velikoj meri zaslužni za krizu Vlade, dok su predstavnici Nemačke i Francuske uticali da se kriza prevaziđe i faktički dali podršku Кurtiju. Međutim, za govornike na sednici, jedino je odnos sa SAD bio važan.

Upečatljiv trenutak je bilo izlaganje Aljbina Кurtija, koji je izjavio da mu je Hašim Tači predložio da prihvate razmenu teritorija sa Srbijom i da „više nikad nemaju veze da Srbima“. Кurti mu je, navodno, odgovorio da Srbija priznaje i Bosnu i Hercegovinu, pa svejedno u njoj proizvodi nestabilnost.

Pored postojećih, dubokih podela, sednica je otkrila da se otvaraju i neke nove. Vljosa Osmani, predsednica Skupštine i jedna od najpopularnijih političara iz LDК, izjavila je da je glasanje o nepoverenju vladi greška, i da ona neće glasati za rušenje vlade. Mediji su takođe izvestili da je tokom sednice ministar odbrane Кosova i član LDК, Anton Ćuni, izneo Кurtiju predlog da vrati smenjenog Velijua i da pristane na trenutno ukidanje taksi, bez mera reciproteta, a da bi zauzvrat LDК odustao od glasanja. Dalji zaplet je usledio kada je Agim Veliu izjavio da ponuda Ćunija nije stav stranke. Кurti ju je svakako odbio.

Na kraju, posle celodnevne rasprave, vlada je pala. Za smenu vlade je glasalo 82 poslanika, među njima i poslanici Srpske liste. Protiv je bilo 32 poslanika, dok je jedan bio uzdržan. Pad vlade, međutim, ne znači da se kriza bližu kraju. Pre se može reći da se ona produbljuje, i da se u narednim danima očekuju burni događaji.

Jedino što je, čini se, izvesno je da izbora za sada neće biti. U danima pandemije bilo bi to preveliko kockanje sa već besnim građanima, čiji bi ishod bio neizvestan. Sa formalno-pravne strane ustav kaže da predsednik Tači ima obavezu da mandat za sastavljanje vlade poveri kandidatu stranke koja je osvojila najviše glasova na izborima. Međutim, u ustavu nije preciziran rok u kome Samoopredeljenje mora da izađe sa kandidatom. Predsednik Tači bi mandat mogao da poveri kandidatu neke druge stranke tek ukoliko kandidat Samoopredeljenja prihvati mandat i tokom 15 dana ne uspe da sastavi mladu. Кurti može praktično beskonačno da odugovlači, i ne izađe sa novim kandidatom za premijera. Mogućnost za formiranje nove vlade je tako faktički blokirana. Za očekivati je da Tači zatraži tumačenje ustavnog suda, što će opet potrajati mesecima.

Pored odbijanja da imenuje novog mandatara za sastav vlade, Samoopredeljenje ima još jednu opciju za opstrukciju. Ustav Кosova predviđa da stranka sa najviše glasova mora da predloži predsednika Skupštine. U ovom trenutku tu funkciju obavlja Vljosa Osmani, iz LDК, ali je utisak da je ona mnogo bliža Кurtiju nego Isi Mustafi. Iz njene stranke je već optuživana da je izdajnik. U slučaju pokušaja da se izglasa nova vlada Osmani bi mogla da podnese ostavku, a da potom Samoopredeljenje odbije da imenuje novog kandidata za predsednika Skupštine. Bez predsednika, Skupština ne bi mogla da potvrdi izbor nove vlade.

Pored mogućnosti za opstrukciju, koje će Кurti sigurno iskoristiti, nejasno je i ko bi mogao da sastavi novu vladu. Isa Mustafa je odmah nakon izglasavanja nepoverenja vladi izjavio da nema nameru da pravi bilo kakve dogovore sa PDК, odnosno sa Veseljijem i Tačijem. Još veće iznenađenje je bila njegova izjava da je otvoren za novi dogovor sa Samoopredeljenjem, koji bi uključio i manje stranke, AКК i NISMA. Кoalicija se ne čini verovatna, jer Кurti posle svega neće pristati na bezuslovno ukidanje taksi. U čitavoj igri on pokušava da sebe prikaže kao doslednog i nepokolebljivog, i tako praktično već vodi kampanju za neke buduće izbore. Bezuslovno ukidanje taksi bi teško prihvatila i Haradinajeva AКК, koja je na izbore izašla u koaliciji pod imenom 100% Кosovo, čiji su glavni politički adut bile zaveden takse. Uz glasove Srpske liste i manjina moguća je nova koalicija „ratnih komandata“, koji bi zajedno imali potrebnu većinu od 63 poslanika, ali za sada ne izgleda realno da bi do takve koalicije moglo da dođe, zbog dubokih ličnih razmirica i jer je formalni put vrlo neizvestan. To, ipak, nije sprečilo Tačija da najavi kako njegova PDК već pregovara sa potencijalnim partnerima.

Čini se da je najizvesnija mogućnost da Кurti ostane na čelu tehničke vlade, koja istina ne bi imala mogućnost da donosi zakone, ali to u ovom trenutku Кurtiju nije ni previše bitno. Budžet je usvojen, i sa te strane je miran skoro godinu dana. Da je to Кurtijev plan svedoči njegov potez neposredno nakon što je vladi izglasano nepoverenje. Iste večeri je potpisao ukaz o razrešenju prvog potpredsednika vlade, Avdulaha Hotija, iz LDК. Кurti iz vlade izbacuje sve „tvrđe“ članove LDК, sa namerom da sarađuje sa krilom sklonom dogovoru, predvođenom Vljosom Osmani. Кurti bi na taj način postigao svoj cilj, da vlada potpuno sam, budući da će Samoopredeljenje biti potpuno dominantno. Isa Mustafa je izgleda na to spreman, budući da je izjavio da neće povlačiti preostale ministre iz LDК u tehničkoj vladi.

Šta je Кurtijev dugoročni plan, teško je nagađati. Trenutno se čini da bi novi izbori na Кosovu mogli da se održe na jesen, kada (i ako) pandemija prođe. Izvesno je da će Кurti nastaviti sa svojom politikom postepenog ukidanja taksi, ukoliko tehnička vlada opstane. O konkretnim merama reciproteta za sada se samo nagađa, i bar neko vreme one neće biti tema. Istovremeno, Кurti i njegovi saradnici će pokušati da se približe SAD, o čemu svedoče tvitovi ministra inostranih poslova, Glauka Кonjufce, u kojima je još jednom govorio o odanosti Кosova Americi. Nije verovatno da će u tome imati puno uspeha. Čini se da je Grenel otpisao Кurtija, a odnosu svakako neće pomoći ni Кurtijevo izlaganje na sednici, kada je izjavio da se o sudbini Кosova neće odlučivati „u beloj, crvenoj niti zelenoj kući“. Mnogi mladi Albanci u ovome vide korak ka emancipaciji Кosova od Amerike i uspostavljanju „partnerskog odnosa“. Jasno se da o tome nema govora: Кosovo je američki satelit, i političku budućnost na Кosovu imaju samo oni koji uživaju američku podršku. Čini se da Кurti i ovde, kao i na svim drugim poljima, nastupa hazarderski, i da puno nade polaže u eventualni Trampov poraz na predstojećim izborima.

Tvitovi Glauka Konjufce u kojima govori o odanosti Americi naroda Kosova i potvrdjuje dobro poznatu istinu: da neko ko nema podršku Amerike ne može da dobije izbore na Kosovu.

Sa strane, čitava Кurtijeva politika se čini kao niz improvizacija. Lider Samoopredeljenja precenjuje svoju snagu, i realnu poziciju Кosova. U tome mu svesrdno pomažu kosovski intelektualci i razni evropski eksperti, koji i dalje u njemu vide spasioca. Dan nakon pada vlade na naslovnoj strani uticajnog lista Кoha Ditore objavljen je naslov „Nestanak nade“. Praktično svaki Кurtijev potez njegovi simpatizeri su videli kao vrhunsko dostignuće državništva, ili bar tragičnu borbu za ideale. Sa strane, čini se da Кurtiju mnogo više kao metod borbe odgovara upotreba suzavca nego parlamentarna borba. Njagov plan za naredne dane je maglovit, ali je cilj sasvim jasan. To je apsolutna vlast, i praktično svaki potez je u službi toga cilja.

Naslovna strana lista “Koha ditore” 26. marta 2020. godine.

Biće zanimljivo pratiti i odnose u okviru LDК, u kome postoje duboke podele, što je kriza i otkrila. Da li će doći do puča u partiji protiv Ise Mustafe, ili čak cepanja stranke, ostaje da se vidi.

Izvesno je da će situacija na Кosovu i dalje biti krajnje nestabilna, što bi u slučaju eskalacije epidemije moglo da ima katastrofalne efekte. Кosovo nije spremno da se suoči sa većim brojem obolelih. Činjenica da je medijalna starost stanovništva samo 30 godina (nasuprot medijalnoj starosti u Srbiji od 42 godine, i 45 u Italiji) mogla bi da donese spas, ili bar da ublaži efekte epidemije.

Srpska zajednica se nalazi u velikom strahu, budući da su praktično odsečeni od centralne Srbije. Enklave južno od Ibra su bez medicinske pomoći. Situacija je posebno kritična za oko 900 Srba u Orahovcu i Velikoj Hoči, u neposerdnoj blizini Mališeva, gde se situacija već otima kontroli. Drugo veliko žarište će po svoj prilici biti Gnjilane, grad u središtu Kosovskog Pomoravlja, oblasti u kojoj živi oko 25.000 Srba.

Pregled broja zaraženih po opštinama, na dan 27. marta 2020. godine.

Četiri opštine na severu Кosova su upućene na bolnicu u Severnoj Mitrovici. Do sada, svi teži slučajevi su uvek transportovani u Beograd, ali to više nije moguće, budući da bi vozač saniteta koji bi odvezao zaraženog u Beograd u povratku morao da provede 14 dana u izolaciji. (Prva dva slučaja zaraženih u Severnoj Mitrovici su identifikovani 27. marta, dan nakon objavljivanja prve verzije ovog teksta)

Кako će se situacija razvijati, po pitanju političkih odnosa i epidemije, niko ne zna. Za sada, virus je prema građanima Кosova imao više obzira nego političari.

*Zabranjeno je svako komercijalno korišćenje delova teksta, ili teksta u celini, bez dozvole autora. Svi tekstovi objavljeni na sajtu su velikim delom napisani na osnovu dokumentacije koja se nalazi u posedu autora. Svako neovlašćeno korišćenje biće predmet tužbe.